Stephen King, Peter Straub; "Crna kuća"

 

Stephen King, Peter Straub; "Crna kuća"

Naišao sam na jednu zanimljivu malu sitnicu; Straub i King su izjavili kako će vjerojatno napisati svojevrsni treći dio ove male sage na kojoj surađuju već više od trideset godina. Vidite, ja sam mislio da je Crna kuća relativno nov roman pošto se na našem tržištu pojavio nedavno, prije dvije godine, tek naknadno otkrivajući kako je originalno objavljen 2001 godine. Što u grubom prijevodu znači da njih dvojica nikada neće napisati taj famozni treći dio. Doduše, nikad ne reci nikad, ali kako je Talisman, prvi dio ove storije svjetlo dana ugledao pradavne 1984 godine, to znači kako je između dva dijela prošlo 17 godina, a do sada je naguralo dvadeset od drugog, pa do fiktivnog trećeg, što, da, to znači kako taj neće nikada biti ni napisan. Postoji još razloga zašto vjerujem kako isti nikada neće biti napravljen, ali o tome će riječi biti malo kasnije jer, privežite pojaseve, narode, ovo će biti poduža vožnja. Za uvod ću sažeti malo o čemu je riječ, ne pravi sadržaj. Crna kuća svojevrsni je nastavak Talismana, romana koji je bio priča o klincu koji prelazi u Teritorije, područje izvan stvarnosti, nešto gdje se odigrava Kingova fantasy saga Mračna kula. Nisam je čitao, ne mogu mariti manje za nju jer sam pročitao kako završava, samo jednom se živi i tako to. Jack Sawyer, naš glavni junak (hint na Toma Sawyera je toliki da ga i teleskop Hubble može vidjeti) pokušavao je spasiti mamu od smrti i proživio je uzbudljivu avanturu, to je to, upućeni ste u ono što se događalo. Nisam čitao Talisman. Pokušao jesam, ali brate što je to razvučeno, neka mi oproste svi koji vole taj roman, i nije isključeno da ga neću pročitati, ali kako je nedavno Steven Spielberg najavio kako će producirati seriju po tome, vjerojatno ću sačekati skraćenu verziju.

Bum, sadašnjost, dobrodošli. Naš momak Jack je odrastao i bivši je policajac. Jack je stekao reputaciju kao bistar žbir, riješio je nekoliko velikih slučajeva, stvorio si reputaciju. Tokom jednog od tih slučajeva pronašao se u malom gradiću French Landing (poznavajući naše prevoditelje i po primjeru Igre prijestolja, ovo će se prevesti kao Francuski grudobran) gdje je pronašao savršeni mir, harmoniju i nirvanu, sve upakirano u pirotesknu razglednicu malih i zabačenih gradova. Jack, umoran od posla i sakupivši zgodnu gomilu kešovine, odluči se na ranu mirovinu i preseljenje. Netko bi rekao kako je odabrao pravo vrijeme jer Francuski grudobran će se pronaći na udaru serijskog ubojice znanog pod imenom Ribar (pasmater ako nisam odmah dobio flashback na Znam što si radila prošlog ljeta). Ribar voli otimati malu djecu, Ribar voli ubijati malu djecu, Ribar je netko tko možda, samo mooožda, nije netko iz naše stvarnosti. Jack, shvaćajući kako su na djelu sile koje obični ljude baš ne shvaćaju, mora obrisati prašinu sa seta svojih posebnih vještina i spasiti posljednju žrtvu, kao i ostatak svijeta. Bez pritiska, Jack, sve je ej okej. Okej, upućeni ste i u ovaj sadržaj, koji je gola osnova, vjerujte mi, postoji još puno toga, ali pokriva ono što se događa u romanu. Odmah u istom zamahu, meni se svidio, što jest jest, zabavan je, ima taj osjećaj avanture veće od života, napisan je... u redu, na ovo ćemo se još vratiti... fora stilom, ima likove s kojima se mogu povezati i ja sam čovjek od velikih opisa i laganog uvođenja u radnju. Načelno, s romanom je sve u redu na prvi pogled i ako ga krenete čitati mogao bi vam biti zabavan ili ako ste pobornik Kinga kao takvog, pa želite biti upućeni.

Rekavši to, idemo odmah na mane cijele priče. Spomenuti stil pisanja. Ima taj zanimljiv pristup gdje nevidljivi narator prolazi kroz grad i opisuje kako izgleda. Šareni info-dump, ako vam je draže, i meni je to bilo zgodno jer je tehnika pomagala kod opisa nekih drugih radnji i bila je dobar izgovor za popunjavanje praznina. Ovo je djelo dvojice autora, suradnja, svaki svoj dio i tako to. Osim što baš i nije jer Peter Straub je povukao veći komad, koliko sam uspio doznati zahvaljujući svojim detektivskim vještinama, pa je omjer nekih 70/30 posto u njegovu korist. Iako je rukopis ispeglan pa je ponešto teško baš ukazati tko je pisao što, ipak se može vidjeti koje je dijelove pisao King, što mi je do neke mjere zanimljivo jer radnja je smještena u njegov svemir, stvari koje je on opisivao u Mračnoj kuli, što znači kako se Straub jako dobro prilagodio stilu svog prijatelja. Sporedni problem je taj što se radnja nadovezuje na Talisman, ali baš toliko da ne bi znali što se događa, i na Mračnu kulu. Ako ste čitali, znate što imena znače, ako niste, bit će vam svejedno kao i meni. Razni nazivi, izgovori i likovi iz tog serijala budu spomenuti ovdje i zna biti malo izvan filma, što bi se reklo. I tu sada dolazimo do još malo većeg problema jer ovo započinje kao još jedna priča o lovu na serijskog ubojicu, ali onda postaje nešto sasvim veće i moram priznati da taj spoj neke hladne stvarnosti i pomalo magičnih elemenata mi nije baš sjedao na prvu.

Ono što je nekako najizraženija mana (meni bila) u istom je kontradiktornom trenutku i ono što mi se najviše svidjelo. Opisi, opisi, pa još malo opisa. Ovdje su veličanstveni, široki, puni, dojmljivi, informativni, rijetko kada dosadni. Osim što svaki dio romana promaši STOP znak i nastavi voziti dalje, što je nakon nekog vremena postalo nezgodno i ne baš toliko zanimljivo. Primjer; pronalazak tijela ubijene djevojčice. Grozna scena, zabačena lokacija, ravno iz onih mračnih filmova o serijskim ubojicama. Opisan je cijeli proces kako je pronađeno, tko, što, gdje i kako – sve doznamo. I onda se priča ponovi, ali s drugim likovima koji lokaciji prilaze s druge strane. Iako su ti drugi likovi sastavni dio radne (krupni bajker i ljigavi novinar) nisu baš toliko veliki dio da bi se opravdala doslovno komadina teksta gdje se ponavlja sve ono što već znamo. Zanimljivo jest sve to, ali tu dolazimo i do problema King VS Straub. Straub nije zanimljiv pisac. Probio sam se kroz njegovu Priču o duhovima na muke ježove, ali na Koku sam digao ruke, ne, ništa od toga, druže, zaboravi. On ima solidan stil pisanja, pomalo starinski štih, ali ne zna kako preći na poantu onoga što govori, pa dobijete gomile odlomaka za koje osjećate kako vuku noge i ne govore ništa. Ubacite Kinga koji zna napraviti dobru priču čak i od toga da nema priče, dobijete nezgodno uravnotežen roman. Sekvence funkcioniraju, ali glavna cjelina baš i ne. Pridodajte k tome i likove, koji su mahom stereotipni granični klišeji (opaki bajker, ljigavi novinar, dobrodušni i mudri prijatelj glavnog junaka...) i dobijete roman za kojeg trebate odvojiti dosta vremena i to samo ako ste fanovi spomenute dvojice. Naš momak Jack...pa, nosi radnju, to je sve što mogu reći o njemu. On je pomalo dobrica i cool lik i ima nešto malo problema na ramenima, ali uglavnom je blage bezličan. Dobar za radnju, loš za neko stvarno dugo sjećanje. I, za kraj, zašto King i Straub neće nikada napisati treći dio? Jer je Mračna kula gotova, kraj, piši kući da je završeno. Kako su Talisman i Crna kuća debelo i dobrano povezani s time, sumnjam da će nekoga zanimati sporedne priča iz tog svijeta kada je glavna završena na razočaravajući način i da će ova dva sada nešto ponovo izmišljati. Godine idu, karavane prolaze, psi laju, a ova dva više ne pišu tako dobro kao prije. Ipak, bacite pogled. Kako rekoh, meni se svidio, ali ja sam čudan lik, pa mi odgovaraju čudne knjige.