Arthur C. Clarke; "2010 Odiseja u svemiru"

 Arthur C. Clarke; "2010 Odiseja u svemiru"

Nisam siguran postoji li takvo što u starom izdanju, ali u ovom spojenom ispred svake Odiseje stoji mali Clarkeov predgovor u kojem objašnjava neke od sitnica vezanih za svaki roman. Ispred 2001 je to kako se budućnost pokazala točnom, što stvarno jest. Ovdje je to kako 2010 ima nekih različitosti jer se nastavlja na filmsku verziju, ne književnu, što bi mi je bilo malo čudno, ali dobro, svakom njegovo. Pa, tako, ako naletite na neke sitnice koje zvuče pogrešno, to je u redu jer tako je bilo u filmu. Nikada nisam shvaćao zašto je to napravio, odbacio vlastiti roman i nastavak povezao s filmom jer, iskreno, oba medija funkcioniraju podjednako dobro, no sada, kada sam ih pročitao skoro jedan za drugim, shvaćam zašto je to napravio i tu vam leži prvi problem u rapidnom opadanju kvalitete svakog od tih nastavaka. Rekavši to, da od-mah kažem kako mi je 2010 najbolji SF roman kojeg sam čitao. Znam da to ne govori puno, kao i da vjerojatno postoje bolji od njega, ali kombinacija pravog mjesta i pravog raspoloženja dovela su do toga da mi postane najdraži te mu se znam vratiti svakih par godina. Odmah u istom zamahu, u njemu gomila stvari ne funkcionira baš zato što se nadovezuje za film, a ne pisani original i to je nešto što će Clarke raditi jako puno u ostalim nastavcima jer će jednostavno ignorirati ono što je prije napisao i ako ih čitate jedno za drugim, te neusklađenosti su baš očite.

Već sam jednom pisao o ovom romanu, pa da ne ponavljam iste stvari, ali kratki sadržaj; devet godina nakon katastrofalne misije na Saturn, ekipa sa Zemlje odluči poći na ekspediciju do napuštenog broda Otkriće i vidjeti što se dogodilo. Roman ima sve što volim; dobru misteriju, dobar tempo, pomalo i vjerojatno nenamjernu atmosferu jezivosti, pa čak i horor elemenata (napušteno Otkriće je spooky mjesto). I to je to, usprkos svim manama. Ovoga puta ću se malo više fokusirati na te različitosti i zašto ne funkcioniraju. Prva promjena jest to da više nismo kod Saturna već Jupitera. Ekipa koja je radila 2001 nisu to mogli snimiti jer nisu imali efekte, pa je Kubrick to izbacio i jednostavno zaustavio brod kod Jupitera. U romanu ima scena gdje brod okrzne atmosferu i dobije potrebno ubrzanje za nastavak putovanja. Ovdje radi suprotnu stvar, brod Leonov, koristi atmosferu za kočenje. Ništa veliko, ali kada se kroz roman počne ponavljati Jupiter, mene je baš grebalo jer znam gdje se radnja originalno zaustavila. Također, ovdje famozni crni monolit lebdi u zraku, u 2001 je bio na jednom Saturnovom mjesecu i Bowman se spustio do njega malom letjelicom. Sve je to do neke mjere podnošljivo, sve te izmjene jer kako sam romane čitao sa skoro cijelim desetljećem razmaka, nisu mi značile ništa. Ima tu još i taj dio gdje oni planiraju iskoristiti preostalo gorivo u Otkriću da pobjegnu u sigurnost – osim što Otkriće nema više goriva, tankovi su mu ostali prazni u 2001. I ono što je najbitnije; razlog zašto cijeli ovaj roman postoji. Idemo u svemir razriješiti misteriju Otkrića. Osim što je ona već riješena, u 2001.

Pretpostavljam da je Clarke želio nekako kapitalizirati na uspjehu 2001, kako žanrovskom, tako i komercijalnom, ipak je to bio film koji je SF stavio na kartu ozbiljnih igrača, ali nije znao kako baš nastaviti priču. Film je ostavio gomilu toga neizgovorenog, neobjašnjenog i gomilu pitanja uz to, ali roman nije. Kada netko u radnji kaže; mi moramo otići gore i vidjeti što se dogodilo s HAL-om, malo sam preokrenuo očima jer odgovor postoji u 2001, na Zemlji isto jako dobro znaju da je doživio kvar zbog nemogućnosti laganja te je isti problem imao i identični kompjuter za Zemlji. Mislim, to nije mali previd ili, još bolje, ignoriranje kao ono s gorivom, ovo je ravno izmišljanje tople vode 2001 roman se možda mogao nastaviti u sličnom tonu, ali, kako rekoh, film bolje odgovara upravo zbog ovoga jer, pretpostavljam, gomila ljudi je gledala slavni uradak, ali nije čitala knjigu, pa je to nekako win-win situacija. Jednako je iritantno kada likovi opisuju događaje iz filma, kao što je Bowman i njegov ulazak kroz zračnu komoru (u romanu je HAL ispustio zrak iz broda, jednako uspješna scena, malo je čak i spektakularnija) iako su isti ljudi koji to sada istražuju (Floyd, Chandra i Walter) u 2001 sve čuli od Bowmana samog jer su imali vezu s njim nakon što je popravio brod. Realno gledajući, ovo je i dalje fin avanturistički roman, čak više nego neki drugi Clarkovi i iako sam sada nekako svjesniji tih razlika i jesu me malo iritirale dok sam ga čitao, mogu reći da mi se i dalje jako sviđa. Velikim spletom slučajnosti, 2010 filmska verzija mi je i najdraži SF film, kada sam ga gledao prvi put oduševio me do Jupitera i natrag, a ni danas mi nije izgubio ništa od šarma. Clarke zna pisati, pa čak i kada piše tehničke stvari, mogu se shvatiti (iako zna otići u stvarno prevelike tehničke detalje koji znaju vući radnju) i kada uhvati pravi ritam, roman je uživancija. Naravno da ću ga preporučiti (ponovo) ali ću odmah spomenuti i da kritičari nisu bili baš onoliko odu-ševljeni kao kada je izašla 2001 Odiseja. Svidjela im se, čitateljima uglavnom isto tako, ali bilo je onih koji su spomenuli da te različitosti ne funkcioniraju baš dobro kada se roman čitaju, kako se to veli, leđa-uz-leđa. Da banaliziram malo, 2001 i **2010 **su Terminator 1 i 2, priča koja u globalu funkcionira savršeno i došla je do svog kraja. Sve nakon toga je... - pobjegoše nam, Janko, kola nizbrdo.