James Lee Burke; "U električnoj izmaglici"

 

James Lee Burke; "U električnoj izmaglici"

Jeste gledalo Jusified? Ja da, no nekako mi je pažnja zadnjih sezona polako popuštala jer više nije bilo one prethodne oštrine i serija se polako pretvarala u sapunicu (Boyd i Ava su mi došli kao seljačka verzija Rossa i Rachel) ali sam je gledao jer sam razvio simpatiju za kriminalne radnje koje se odigravaju u tim južnjačkim zabitima, i u kojima caruju stvarno pomaknuti likovi. Ipak, filmski svijet nije jedini kojeg istražujem već sam zaglibio i duboko u književnost, a kao pisac krimića (neuspješan, naravno, drugačije ne ide) imam i razvijen okus za iste, pa i tu stranu znam povremeno istraživati, tek toliko da nešto radim kad ne sjedim ispred kompjutera i ne uveseljavam ljude svojim mudrolijama. No, čitanje mi je dio odrastanja, stvarno, ne čitam ništa što se nalazi na top listama, i razvio sam poprilično istančan ukus za svojeglave junake, dobre kriminalističke zaplete i ne baš proslavljene lokacije. Mislim, New York i Los Angeles… pročitao sam toliko romana o njima da bih se snašao na ulicama kao da sam rođen tamo. No, ako uspijem spojiti sliku i pisanu riječ, posebice u ovim odrednicama žanra koje spominjem, nema sretnije osobe od mene. Samo što se to događa jako, jako… jako rijetko.

James Lee Burke kod nas nikada stekao veliki popularnost ili poklonike kao Jo Nesbo i neki slični njemu iz jednog prostog razloga - nikada nije prevođen. Doduše, mogu se pronaći tri njegova romana, ali to je sve i što se može pronaći. A serijal broji 20' naslova, pa vi bacite sami računicu. Algoritam je svojedobno objavio roman koji se odaziva na ime “U električnoj izmaglici“, ako ste pratili njihova izdanja onda znate o čemu je riječ, ako ne, to je roman iz serije o Daveu Robicheauxu, policajcu i nekoj vrsti povremenog istražitelja. Cijenjena serija, jako, ali kako su ovi naši genijalci iz Algoritma pravi maheri, tako su išli objaljivati nastavak iz pola serije, a ni to ne bi napravili da se nije pojavio, pogađate, film gdje Tommy Lee Jones igra naslovnog lika. Ipak, bolje išta nego ništa. Dave je nešto kao Raylan Givens, samotnjak koji rješava slučajeve po principu ako to neću riješiti sam, onda to neće riješiti nitko, ali nije tako… kulerski modeliran (iako je Jones po karizmi puno jači igrač od Olyphanta – nije to loša stvar, doći će i ovaj na tu poziciju) no područje djelovanja im je slično; južnjačka zabit puna životopisnih likova. U ovom nastavku (da, dobro ste pročitali – nastavak) Dave ima na leđima istragu o nekome tko ubija lijepe mlade cure, ali i ubojstvo jednog Crnca koje se dogodilo u vrijeme kad su ubojstva Crnaca bila nešto kao nacionalni sport, cirka 60-ih godina. Tu je i pitanje ubojice koji je možda povezan s jednim ili drugim, malo mafijaškim poslovima, a malo i mističnosti jer Dave možda viđa ljudi koji su svoje živote skončali još tamo u Građanskom ratu.

Prvo da razjasnim onu sitnicu oko nastavka. In the Electric Mist je svojevrsni nastavak Heaven’s Prisoners, koji je isto tako svojedobno pretvoren u jedan dobar film. Iako su romani skoro jedan iza drugoga, radnja baš i nije, no i jest. U oba filma se pojavljuju isti likovi (koje igraju drugačiji glumci) i nekako sam podijeljen oko toga tko ga je bolje odradio: Alec Baldwin ili Tommy Lee Jones. Na stranu to, Izmaglica… je film koji ima ono nešto u sebi, atmosferu dubokog američkog juga gdje se stvari ne odvijaju na način kao u velikim gradovima. Puno praznog i zelenog krajolika, malih daščara i zabačenih putova i riječnih rukavaca. Ako je u njemu išta dobro napravljeno, onda je taj vizualni dio odličan, sama atmosfera. Film je u Americi išao pravo na DVD, nije vidio kino distribucije (osim u Europi) i nekako se postavlja pitanje zašto. Jer osim odlično uhvaćene atmosfere tu je i stvarno dobar glumački cast; John Goodman, Peter Sarsgaard i Ned Batty, dečki su izvukli najbolje iz ponuđenog materijala i napravili zgodne likove. Možda je najbolji dio u svemu tome priča, zaplet, radnja jer nema prečaca, nema nesuvislih pojašnjenja i lijepo je, za promjenu, gledati film koji gledatelje doživljava kao malo inteligentiju grupu, a ne da sve pojednostavljuje. Bilo je gotovo očekivano da takav film izazove bojazan kod kino distributera te da ga odmah bace na DVD. No, njihov propust, naš dobitak jer ako tražite nešto drugačije, promjenu u okvirima kriminalističkog filma, pomalo usporeniji tempo, atmosferičnost koju nadopunjavaju dobre glumačke izvedbe… Rijetko se kad događa ovako uspješna kombinacija svega nabrojanog.

Moram spomenuti i Srušene limene krovove jer su do neke mjere povezani. Ne ovako, jer Krovovi su valjda 12 ili 13 nastavak dok je Izmaglica 7, ali izmjene koje su napravili u filmu zanimljive su jer se podudaraju s drugom knjigom. Uragan u Izmaglici u filmskoj verziji je Katrina (u romanu je, koji se odigrava 90-ih, drugi uragan) ali Burke je napisao roman o Katrini i posljedicama koje su ostale u New Orleansu. On je to preživio, Krovovi su bili jedan od prvih romana koji su to spominjali, pa to ima svoju težinu. Ovdje je slučaj da je Dave ubio dva provalnika koji su harali tim područjem, ali tek onda nastaju pravi problemi. Oba romana nisu krimići kao pravi krimići, oni su... životni krimići, u njima je veći naglasak na običnim stvarima i privatnim životima glavnih likova nego baš na kriminalnim elementima i Burke je pisac koji vole poduže poetske opise, stavljati naglasak na prirodu oko sebe, mirise pokošene trave, tamno nebo pred oluju... i ja sam to progutao kao riječni som sočni debeli mamac jer imam slične prizore pred očima čim otvorim ulazna vrata. Problem je u tome što nije jako atraktivan, on nije komercijalni pisac i dosta ljudi bi moglo imati problema s njim, ALI, ako volite dobre kriminalističke storije, obične junake, pozadinu koja nije razvikani velegrad... ovo bi vam se moglo svidjeti.