Pat Conroy ; "Gospodar plime"

 Pat Conroy ; "Gospodar plime"

Sjećate se filma, zar ne? Barbra Straisend i Nick Nolte? Veliki hit u 90-ima. Meni se sviđa. Mogu na prste jedne ruke nabrojati te ljubavne drame koje mi se sviđaju da ih mogu uvijek gledati i ovo ide na tu gomilu. Interesantno, nikada me nije povuklo da pročitam knjigu jer...pa, gledao sam film, što imam čitati. Znate onu slavnu izreku; knjiga je uvijek bolja od filma? Pa... ne baš i ne uvijek. Ovdje je slučaj zanimljiv jer film i knjiga nisu baš toliko različiti, no, opet, jesu. I knjiga je duža, puno, puno duža. Ustvari, stvari stoje ovako, ako ste gledali film, imate pogrešnu percepciju romana (ako ga niste čitali) jer on nije ljubavna priča. Jest, ali ta priča u romanu je toliko sporedna stvar da me malo iznenadilo kako su je uopće uspjeli staviti u glavni fokus ekranizacije i izvesti da izgleda dobro. Roman je...ponešto drukčije koncipiran.

Ovo je priča o odrastanju. Sjećate se film "Ubiti pticu rugalicu"? Gdje svi pamte strastveni govor Gregory Pecka na kraju i svi imaju neko maglovito mišljenje kako je to film o suđenju Crncu na američkom jugu, borba protiv rasizma i što sve ne? Ali je ustvari više film o djeci i odrastanju? To je ovdje slučaj; roman govori o odrastanju troje djece obitelji Wingo. Tom, Savannah i Luke. Tom Wingo, naš junak, dolazi u New York nakon što mu se sestra pokušala i ubiti i njezinoj psihijatrici počinje pričati njihovu životnu priču ne bi li došli do uzroka problema zašto je psihički sva sjebana - isto kao i u filmu. Ovo je... pa, generacijski roman, jednim dijelom, jer priča prati i živote njihovih roditelja, pa ima gomilu sporednih priča o ostatku obitelji, ekscentričnoj baki, malo religijski munjenom djedu, gomila priča i likova koji okružuju obitelj Wingo. I tu dolazimo do dobre stvari koju je film izbacio - jer, izbacio je sve to. To je pomalo posveta, pomalo osuda, pomalo kritika američkog Juga, njegovoj zadrtosti, njegovim stavovima i stvarima koje tamo funkcioniraju ili ne funkcioniraju. Ta poglavlja djeluju kao gomila slabo povezanih priča i, iako su lagana za čitanje, ne doprionose baš povezanosti glavne radnje. Kombinacija avantura Toma Sawyera i Tennessee Williamsa, to je otprilike to. Narativno prati nekoliko desetljeća njihovih života i tek pred kraj romana shvatite da ništa od toga nije bitno za glavni cilj radnje.

Prvi problem kojega sam imao jeste prezentacija obitelji Wingo. Otac je opisan kao nasilnik koji se voli iskaliti na svojoj obitelji. Što je okej, pretpostavljam. Obitelj Wingo nije jedna od onih bogatih i popularnih obitelji, oni su na korak od bijelog smeća; otac je ribar, majka kućanica s ambicijama da bude prihvaćena u visoko društvo i imaju dosta dobre karaktere. I onda se to zaboravi. Otac Henry u pola romana postaje nešto kao lik iz Alan Forda, netko tko ima toliko urnebesne ideje o poslovnim poduhvatima, koji svi slavno propadaju, da sam se nekoliko puta nasmijao do suza - nešto što nikako ne ide uz sliku nekoga tko bi trebao biti ona mračna figura s početka, koje se djeca i boje i poštuju. Čak je i dijalog urnebesan. Majka Lila je manipulatorica, što mi se svidjelo, ona djecu koristi za neke svoje planove i to je okej... sve dok se to ne zaboravi. Da, ona kroz roman ostane ta jedna egocentrična osoba koja gleda samo na sebe (govori kako joj kćer nije mislila što će ljudi njoj govoriti zbog njezinog pokušaja samoubojstva) ali ona i Henry su toliko nekompatibilan par da se jasno vidi kako su samo "književni" par, netko tko u stvarnosti ne bi ni pogledao jedno drugo.

Drugi problem je gubitak fokusa od sredine romana, prema kraju. Radnja se pretvara u gomilu slabo povezanih priča o raznim stvarima. Tako komad radnje prati troje djece kako spašavaju bijelog dupina, pa poslovne poguhvate njihovog oca, a istovremeno radnja ide i u sadašnjosti, ono što znate iz filma - Tom uči psihijatricinog sina američkom nogometu, oni vode dugačke razgovore koji...pa, uglavnom pretresaju ono što je ispričano u pričama. I ono što mi je bio najveći problem; uzrok traume od koje pate i Tom i Savannah. Ako ste gledali film, znate što se dogodilo; poginuo je brat Luke i tri zatvorenika su prije toga upali u kuću i silovali sve živo prije nego su ih poubijali. Ono što je film preskočio (pametna odluka) jeste da taj čin nije bio toliko slučajan. Jer na početku romana se pojavljuje taj neki lik, velik, nasilan, ima dignut pimpek na obitelj iz nikada objašnjenih razloga i nekoliko desetljeća kasnije (15 godina) on pobjegne iz zatvora i dovede dva frenda na drugi kraj zemlje da...napadne obitelj, valjda. I meni je to bilo očajno. Ne sam čin, on u filmu funkcionira savršeno jer je to grozan događaj, ali i romanu ta je povezanost loše isforsirana, kao da je taj lik veliki Nemesis obitelji. I obitelj ima bengalskog tigra za ljubimca, još jedan bizaran detalj, koji sredi negativce te Tom ubije jednog od njih - nešto što se ne dogodi u filmu. Smrt brata Lukea nakon toga je isto tako pretjerana; on postaje nešto kao Rambo, skriva se u močvari i diže u zrak građevinsku opremu i onda ga žandari ubiju. Jednostavno - nasilno ugurano i nikako to nisam mogao provariti jer nije bilo u karakteru lika.

Tako da... roman je pošteno razvučen i neujednačen. Svidio mi se, istini za volju, jer svi ti dijelovi jesu zanimljivi za čitanje, ali gomila stvari kao da je pisana samo zato što je bila zanimljiva, no nikako u skladu s karakterima. I stil pisanja je pomalo čudan. S jedne strane je prepun poetskih opisa, toliko su dobri da možete osjetiti miris močvare i svježe pokošene trave, pa onda postane bazičan i jedva da nešto možete si predočiti. Mogao bi nabaciti i neke bizarne stvari kojih nema puno, ali znaju iskočiti s vremena na vrijeme, pogotovo neke incest insinuacije, koje su mi bile užas, tipa da sin sebe zamišlja kao maminog ljubavnika, da mama govori sinu kako bi ga, da je mlađa, povela na nezaboravnu "vožnju" te da sestra ljubi braću u usta kao ljubavnike...to je bilo malo bizarno. Pretpostavljam da je ovo ono što Ameri vole nazivati "velikim američkim romanom" pa onda u takve nabacaju svega i svačega, i što funkcionira i što ne funkcionira i zabavno mi je kako filmovi, oni dobri, uspiju odstraniti sve što je višak i snimiti nešto suvislo. Jer ono što je u filmu je i u romanu, neki su detalji izmjenjeni (Tom nije takav kilavac u romanu) ali tu su i funkcioniraju. Roman...da, sviđa mi se jer inače ne čitam takve stvari, i mogu ga preporučiti kao okej štivo, no ako ga idete čitati jer vam se svidio film... držite se samo filma, mogli bi ostati blago razočarani izvornim materijalom.