ponedjeljak, 2. kolovoza 2021.

Ivan Lutz; "Zovite ju Zemlja"


 Ivan Lutz; "Zovite ju Zemlja"

Science fiction i ja se slažemo sasvim dobro, ljudi su snimali filmove, ja sam ih s užitkom gledao - savršeni simbiotski odnos. Čitanje... pa, nije da ga kao žanr nisam čitao, svakako jesam, ali nikada nisam ulazio u prevelike širine i dubine tako da uopće nisam upućen tko je trenutačno aktualan ili tko je najbolji ili tko je najoriginalniji. I kada čitam nešto, volim razumjeti što čitam. "Space opera" je službeni naziv onoga što što najviše čitam iz tog žanra, USS Enterprise protiv klingonske ratne ptice, fazori, fotonska torpeda i tako te stvari. Kako sam odrastao u 80-ima, tako sam razvio i ukus za specifični izgled, miris i okus SF filmova, sviđa mi se osjećaj avanture i akcije i misterije. Romani, kao i filmovi moraju imati određeni štimung da bi mi privukli pažnju i kada me netko pita koji su mi uopće najdraži SF romani, bez zadrške ispalim; Arthur C. Clarke - "2010 Odiseja" i Kim Stanley Robinson - "Ledeni hram". Što se pak tiče domaćih autora, pa, prošao sam kroz poznatije stvari tipa Aleksandar Žiljak, Oliver Franić, Ivan Gavran, Predrag Raos... vjerojatno još pokojeg, i upoznat sam s općenitom slikom, iako možda ne tako detaljno koliko bi mogao biti.

Prvi put sam za "Zovite ju Zemlja" čuo... pa, kada je objavljena. 2013. Zbog jednog zabavnog podatka - svi su izdavači iz Hrvatske roman odbili. Bila su to ona mračna vremena kada se na žanrovsku književnost gledalo kao na poremećenog rođaka kojeg morate skrivati u podrumu i ako niste znali prave ljude na pravim mjestima, niste ništa žanrovsko ni objavili. Roman je objavljen od strane "Čarobne knjige" iz Beograda, ako se ne varam, i zbog samih okolnosti zbog kojih je tako pronašla put do javnosti (jer sam u to vrijeme i sam učio iz prve ruke kako radi domaća žanrovska scena pošto su "Uljezi" bili odbijani lijevo i desno) mi je cijela stvar privukla pažnju. Na službenoj stranici od izdavača još uvijek postoji PDF prvog poglavlja, pa sam bacio pogled, pročitao ga i to je bilo to, stvar za koju sam već unaprijed znao da ću je jednog dana morati pročitati. Kako se u Hrvatskoj radi po principu "ako nešto napraviš sam, naravno da će onda gomila ljudi preuzeti zasluge" tako je bilo i ovdje jer autor je nakon toga odmah postao "poznat" u Lijepoj Našoj, ali reizdanje romana se dogodilo tek onedavno, pa ako niste znali da uopće postoji, ili ste znali, ali ga niste mogli nabaviti - stvar je ispravljena. Osobno sam imao tu sreću da sam naišao na usamljeni primjerak u nekoj književnoj prodaji --- Halo, Bing, cijena prava sitnica --- i tako je završila na polici s ostalim domaćim autorima.

Radnja je vezana za generacijski svemirski brod koji nosi posljednje preživjele s planete Zemlje. Da, uspjeli smo je srediti, sav se trud što se toga tiče isplatio, i zatičemo se 2.5 tisuća godina kasnije, kada preživjeli nailaze na planet koji bi mogao biti naseljiv. Postoji kvaka u radnji, ali vam neću reći koja je, da bi to doznali, morate pročitati roman. Ovo je kratko, slatko i jako. Sama radnja nudi dovoljno akcije i intrige da vam drži pažnju, likovi su, doduše, malo tanki, ali služe svrsi, ima još mana-dvije, ali ništa drastično da pokvari dojam i kraj je, bez lažnog uljepšavanja, nešto što će vas natjerati da se pošteno zamislite. Jedna od najboljih stvari ovdje nije ni sama priče već jedan retro-osjećaj dok ga čitate, književne stvari koje su bile pisane da se ispriča napeta priča, da se stvore intenzivne situacije i da se napravi fina misterija, bez ovog popularnog modernog, da oprostite na izrazu, filozofskog preseravanja koji tako često znaju ubiti zabavu svakog čitanja. Nije me podsjetio na Arthura C. Clarkea, ali jest na Robera A. Heinlena, što je sjajna stvar jer Heinlen je bio majstor u žanru i ako ste ga čitali, otprilke već znate na što mislim. Jednostavno, ali efikasno i bez puno mudrovanja. Nije ni čudo da većina ljudi koja je ovo čitala voli spomenuti kako ima štih tih starih SF klasika jer ga uistinu ima. Doduše, to je SF, što obično zna imati odbijajući učinak da ga ljudi čitaju, ali ponekad treba malo i riskirati da se vidi kako "oni tamo" nisu ništa bolji od "nas ovdje". Kako rekoh, izlašlo je reizdanje za Hr. tržište, pa ako ste za malo svemirske avanture, riskirajte i bacite pogled.

Nema komentara:

Objavi komentar