Stephen King: "Isijavanje"

 Stephen King: "Isijavanje"

Postoji nekoliko stvari iz svijeta književnosti koje se općenito drže kao točnima, iako one to nisu, ne baš u cijelosti. Zato ćemo ovaj dojam započeti s nečim malo drugačijim; ispravljanjem netočnih navoda, kao da smo na sjednici Sabora. Prva stvar; Norman Bates iz romana Roberta Blocha Psycho nije temeljen na zloglasnom ubojici Edu Geinu. Danas je uvriježeno mišljenje kako je Ed Gein poslužio kao uzor za neke od najpoznatijih književnih ubojica; Normana Batesa i Buffalo Billa iz Kada jaganjci utihnu. I dok Jamie Gumb jest modeliran po pravom Geinu, Norman Bates ustvari je napisan prije nego je Bloch otkrio koliko je blizu, jezivo blizu pogodio sličnosti s pravim ubojicom. Roman Psycho je već bio gotovo u cijelosti napisan kada su u javnost izašli detalji o Geinovim zločinima i Bloch je tek u posljednja poglavlje-dva ubacio neke sitnice iz slučaja Eda Geina da pojača vlastitu priču i ostalo je povijest. Druga stvar; Isijavanje Stephena Kinga nije originalan roman. Po vlastitom priznanju, King je pročitao roman Roberta Marasca Burnt Offerings iz 1973 godine i toliko mu se svidio da je odmah počeo raditi na svojoj verziji. Burnt Offerings, iako je u svoje vrijeme bio čitan roman te je i pretvoren u film 1976 godine, nikada nije dosegnuo slavu kao The Shining iz 1977 zbog toga što je, usprkos reputaciji kao jezivo djelo, ustvari slabašan roman koji ima jezivu premisu, ali to je i sve što je imao. Treća stvar; moji vlastiti Odjeci nisu inspirirani Isijavanjem, ne u cijelosti. Nekoliko sam puta već naišao na to da su stavljeni u istu rečenice s popularnim romanom i nemam ništa protiv toga - bolje biti u istoj rečenici s najboljim nego najgorim - ALI, činjenica jest da Odjeci imaju više sličnosti s Kingovom Vrećom kostiju i Odjekom smrti od Richarda Mathesona, nego sa samim Isijavanjem. Postoji jedna stvar koja me u Isijavanju oduševila u tolikoj mjeri da sam to naknadno ubacio u vlastiti roman, ali do toga ćemo doći malo kasnije jer u trenutku dok sam pisao prvu radnu verziju Odjeka- Isijavanje mi je bilo bezvezan roman.

Ima već nešto vremena sam doživio pravu zabavu u jednoj od književnih grupa gdje sam rekao da me smetaju neke stvari u vezi jednog romana i, ljudi moji, to nije bio samo bal, to je bio i maskenbal. Jedno od stvarno glupih pitanja bilo je - ako si već čitao roman (prije pet godine) zašto ga čitaš ponovo, kao da sam trebao zapamtiti svaku rečenicu na svih 500 stranica. Ja stvarno volim Kingove romane, ali ako ih ne pročitam barem dva-tri puta, nema šanse da zapamtim sve detalje (što me podsjeća na to da bi mogao još jednom ponoviti gradivo na Duma Key jer nemam blagog pojma više kako je taj roman završio) - i ta je glupost bila toliko glupa da sam zamalo digao ruke od pisanja daljnjih osvrta. Rekoše mi povjerljivo da puno ljudi živciram ovim tekstovima, ali da mi to nitko ne želi reći u lice. Da, ja sam ponekad sarkastični seronja koji voli pisati sarkastičnim stilom, ali nikada ne vrijeđam autora osobno, što su si mnogi uzeli slobodu raditi jer me kao tako jebeno dobro poznaju. Uglavnom, Isijavanje, isprike na skretanju s teme.

Prvi put sam ga pročitao s nekim 15-16 godina i oduševljenje je bilo ravno nuli. Zaozbiljno. Jedino što sam pamtio iz njega bio je kraj gdje Jack počne vitlati drvenim čekićem i to je bilo to; sve što sam zapamtio. Mogao bi sada o tome i kako mi je slavni Kubrickov film precijenjen, ali to bi nam oduzelo previše vremena. Kojih dvadeset godina kasnije naišao sam na otpis knjiga u našoj gradskoj knjižnici i našao primjerak Isijavanja (ustvari Vidovitosti, kako je preveden kod nas) koji je bio u toliko lošem stanju da je samo jaka molitva držala stranice na okupu. Uzeo sam ga za simboličnih pet kuna, i iz puke dosade ponovo pročitao. I - BUM - ostao sam oduševljen. Iako mi nije njegov najbolji roman (Tamna polovica nosi tu titulu) Isijavanje je zasigurno u prvih Top 5 njegovih naslova. Otići ću tako daleko i reći da roman treba čitati nakon što nakupite malo životne kilometraže jer teme u njemu nisu baš za klince koji nemaju jedne brige na svijetu; obiteljsko nasilje, alkoholizam, bračne stvari, kreativne stvari... U njemu ima stvarno svega i jedno čitanje nikako nije dovoljno da se pohvataju sve nijanse unutar radnje. Od početne stranice, gdje Jack ima razgovor s direktorom hotela, pa do zadnje, gdje isti odleti nebu pod oblake - roman je stvarno dobar, prepun detalja, životnog iskustva pretočenog na stranice (King je osobno vodio bitku s alkoholizmom) te stvaranjem napetosti iz gotovo ničega. Sada, nije da roman nema nekih mana, ima ih (budu se spomenule, naravno) ali kao cjelina je zabavno, jezivo i mračno djelo koje je s razlogom pokupilo svu slavu svijeta i obično se navodi kao vrh književnosti o ukletim kućama.

Dio koji ima veze s mojim Odjecima - kada Jack sjedi i čita članke o prošlosti hotela. Iako će većina reći da je najbolji dio romana kada Jack napokon popizdi i krene ubiti vlastitu obitelj, meni osobno je onaj dio gdje se on upoznaje s prošlošću hotela preko senzacionalističkih naslova i članaka koji govore o slavnim, burnim i krvavim prošlim danima. Ti su dijelovi toliko jezivi i fascinantni da mi je odmah bilo jasno zašto je Jack počeo polako, ali sigurno gubiti dodir sa stvarnošću. Burni slavni dani, kako se to onda zvalo, šampanjac je tekao u potocima, mafijaši su se slikali s političarima, mrtve kurve po hotelskim sobama... Stvari koje su me toliko uvukle u radnju da sam gotovo odmah nakon čitanja sjeo za kompjuter i počeo dorađivati vlastiti roman; ubacujući na nekoliko mjesta slične detalje gdje glavni lik istražuje preko sličnih članaka povijest imanja - jedini dijelovi romana koji imaju stvarne veze s Isijavanjem kao takvim - kada tražiš inspiraciju, uvijek je treba tražiti u radovima majstora. Mislim da je u svemu tome najbolje ispalo to da kako loše mjesto može utjecati na dobrog čovjeka. Jack, koji se danas nalazi na svakom popisu jezivih Kingovih kreacija, nije negativac u pravom smislu te riječi, ne kao Pennywise i nekako je ignorirano da, iako na kraju stvarno radi poremećene stvari, u dubini je još uvijek dobar čovjek koji se uspije nakratko otrgnuti od dohvata zlog mjesta i pokazati pravo lice - što ga čini jednim od boljih Kingovih likova (ja ga osobno nikada i nisam vidio kao pravog negativca - zato mi je film poprilično bezvezan jer, iako volim starog Jacka Nicholsona, on je doslovno psiho od prve minute radnje, čak i dok bi trebao biti normalan) jer se osjeti da je King kanalizirao neke osobne demone kroz njega. I Wendy. Wendy je odličan lik, snažna žena koja je spremna na sve što treba u zadanoj situaciji - ili pomoći ili razbiti glavu. Ono što je filmska verzija napravila od nje je doslovno negledljiva glupost, ali u romanu, njezina odlučnost je ta koja drži završnicu romana u stanju napetosti jer se čitatelj ima s kime poistovjetiti, kao glas razuma.

Ima nekih stvari koje baš i ne funkcioniraju u romanu - da, ima i toga. King ima tu naviku da sve opisuje nadugačko i naširoko, što je sjajna stvar - kada pogodi pravu notu. U radnji ima nekoliko stvari oko kojih nepotrebno okoliša - Jack je u pijanom stanju slomio Dannyju ruku - što je jeziva i uznemirujuća scena, ali ju je razvukao kroz nekoliko poglavlja i nekako uspio, nenamjerno, ubiti onu šokantnost koja bi bila jača da je to napravio izravno i u jednom poglavlju. Neke od „scena“ su blago komične i ne baš smislene, što mu ima svaki roman. Tako su jezive stvari povezane s hotelom Vidikovac, ali onda odjednom živice oko njega, bez nekog povoda, ožive i ta scena ne odvede nigdje. Ista je stvar s osinjakom; dio radnje koji je uznemirujući, istina, i posvećeno mu je puno vremena, ali jednostavno tako nema nekakvu posebnu isplatu u svrhu nadogradnje radnje. Doduše, shvaćam što je htio napraviti, da se Jack počinje osjećati kao pravi gubitnik, ali, kako rekoh, slaba isplata. Također, završnica. Ja je volim, ali do tog sam trenutka već pročitao nekoliko njegovih romana i to da hotel odleti u zrak je kao osjećaj već viđenog (ista stvar se događa i u Potrebnim stvarima, Carrie, Salem's Lot) plus - jedna mala vjerojatno nenamjerna rupa u radnji - prošli „skrbnik“ hotela se ubio i tijelo mu je bilo pronađeno par dana kasnije - ali hotel nije odletio u zrak iako je u Jackovom slučaju bio dovoljan jedan dan da ne ispusti pritisak iz kotla. Na stranu to (sličnu rupu u radnji imam i ja u Odjecima - ali Vam neću reći gdje se nalazi) zabavno je kako odmak od nekoliko godina napravi čuda za čitanje i razumijevanje pročitanoga. Sve nijanse jednog putovanja u ludilo su tako fino posložene i opisane da ih je nemoguće sve pohvatati u jednom čitanju, ali kada ih pohvatate u drugom, shvatite da je King s razlogom vrhunski majstor u svom poslu. Pošto je i moj vlastiti rad povezan s ovim romanom (samo ne onoliko koliko se općenito misli) nije bilo nikakve druge mogućnosti nego napisati nešto pozitivno o njemu. To se jednostavno moralo napraviti.