John McMahon: "Dobri detektiv"

 John McMahon: "Dobri detektiv"

Prestao sam ima već neko vrijeme kupovati ove romane na kioscima jer obično bi me svi do jednoga razočarali. Odnosno, kupujem ono što znam da vrijedi ili sakupljam, kao Lee Childa. Kupio sam nekoliko izvan toga i popušio lijepu priču na koricama i dobio nešto što jedva da sliči sadržaju kojim su ga "prodali". Dobri detektiv... (grozan naslov, samo da spomenem - i točan prijevod originala) mi je došao pod ruku čisto slučajno, čekao sam u redu, socijalna distanca, disah pod maskom kao da se spremam opljačkati vlak na Divljem Zapadu i bacih pogled na policu. Američki Jug, zeznuto ubojstvo, istražitelj koji baš ne igra po pravilima... svi najveći hitovi, reklo bi se, ali zvučalo je zanimljivo, pa, ono, nije beg cicija, završio je u košari. I, iskreno, sjeo mi je kao budali šamar, toliko mi je bio dobar. Nije ono najbolji od najboljih od najboljih koje sam čitao, ali je stvarno dobar.

Jug i zločini na njemu, oh, boy, mogao bi pisati do sutra o tome. Zanima me taj dio njihove prošlosti, pokret za crnačka prava, svi sukobi i nasilje koje se događalo, bilo je to zaista neobično povijesno vrijeme. Mississippi u plamenu mi je strašno dobar film (iako je malo uljepšao fakte da FBI ispadne bolji nego što je bio) prvi romani Johna Grishama savršeno su ocrtavali sadašnji Jug koji još ima problema s duhovima iz prošlosti. Kada roman ima takvu priču, ja čitam. Ovo ovdje... Hm, kako da to kažem, roman sam sebe prodaje pod čudnom, skoro pogrešnom oznakom. Naime, težište je, barem po sadržaju, da je naš glavni lik ubio osumnjičenog i da se toga ne sjeća, ali to jedva da je sporedna stvar. Da, spomene se, da ima neke veze s tekućom radnjom, ali je toliko sporedan detalj da se pitam zašto su ga uopće istaknuli tako naprijed. Naš junak, P.T. Marsh je ono što se obično zove klišej-likom. On je pajkan koji je dobar u poslu, ali koji je imao tu tragediju da su mu žena i klinac poginuli i danas više voli zaviriti u bocu nego raditi svoj posao. Već sam na početku pomislio - Evo ga, još jedan roman o tome kako se netko nosi kroz tragediju kroz prizmu alkohola, ali... zajeb, nema toga. Ovo je samo aroma, tek toliko da vidite lika, da vam bude poznat, no jako brzo to ostane po strani (Marsh nije teški alkoholičar već južnjački, koji radi i lagano cuga) i priča ode u drugom smjeru. Pohvaljujem to što pisac nije išao da mu lik ima neku falingu, što je danas uobičajeno, ne šepa, ne muca, ne vidi bijele miševe - Marsh je toliko normalan lik da su neke od kritika bile - Ali, on je tako običan, ne prdi, ne podriguje, nema ništa posebno - i super da nema. Volim ja Karin Slaughter kao i svi drugi, ali kada čitam koliku disleksiju ima Will Trent, toliku da mu za jednu knjigu treba godina dana čitanja - nema šanse da bi u takvom stanju ušao u FBI i to uspješno skrivao od svih. Takve mane postaju mane samo zbog mana, a ne kao karakterna odlika junaka.

Skrenuh s teme. Dakle, Marsh će se uskoro pronaći u gadnom slučaju. Ubijeni klinac. Kud je klinac, tu je još Crnac. Kud je Crnac i klinac, tu je još imao omču oko vrata. Svi sastojci da eksplodira stara mržnja i sranje ode nebu pod oblake. Taj aspekt radi dobro u romanu. Da, Jug se promijenio, da, i Crnci su sada ravnopravni bijelcima....aliiii... stara sranja teško umiru (vidljivo i po nedavnim vijestima). A istraga je stvarno cool, mogući sumnjivci se pojavljuju, istraga ide u raznim smjerovima i na kraju dođe do - moje omiljeno - u neke stara sranja koja se vuku još desetljećima, zaboravljeni slučaj tip krimića. Roman ne prodaje muda pod bubrege, ne pametuje, ne izmišlja toplu vodu, ne moralizira, ne drži povijesne lekcije - drži se svog puta, ima te neke male šarene podsjetnike na to gdje se radnja događa i stvari su dovoljno zapetljane da drže pažnju - krimić koji je jednostavno krimić. Priznajem, lijepo iznenađenje. Jedina mana, koja nije mana, jeste što bi ja ubacio opis-dva (jer ih volim ) da još bolje se dočara ta atmosfera zabačenosti američkog juga, način života i tako to, ali nije da nema toga, no tu i tamo se osjeti da autor živi u Kaliforniji, a ne tamo gdje mu se radnja događa (kao, recimo, John Grisham). Uglavnom, preporuka. Vidim da ima i svojevrsni nastavak. Ne bi imao ništa protiv da i njega prevedu. I nastavak fakat ima bolji naslov.