J.P. Delaney: "Ona prije mene"

J.P. Delaney: "Ona prije mene"

Čitanje ovoga romanu sličilo je nečemu ovakvom...

PISAC: Ovaj lik je ubojica.

JA: Nije.

PISAC: Ovaj lik je stvarno ubojica.

JA: A-a.

PISAC: Ovaj je lik ubojica!

JA: Nope.

PISAC: Ovaj je STVARNO ubojica!

JA: Ni blizu.

PISAC: OVAJ LIK UBOJICA! OVAJ LIK JE UBOJICA!OVAJ LIK JE UBOJICA!

JA: Ne. Nije. Jok. Njet. Ništa od toga.

Jeste ikada čitali Sidney Sheldona? Ja sam naletio na njega još u srednjoj školi i doslovno nisam stao s čitanjem dok nisam prezalogajio cijeli njegov opus. Imao sam tu ludu sreću da sam krenuo od prvih romana prema zadnjima, što znači da je pred kraj bilo već očito da Stari Sidney piše reda radi, ali pročitao sam ga i bio oduševljen. Desetljeće kasnije uzeo sam neki naslov da ponovim gradivo i shvatio jednu stvar; stari Sidney mi je postao bolno banalan. Neki od njegovih zapleta su doslovno bajkovito glupi (neka cura izgradi kuću u jednom danu i pokupi veliki ugovor) ali najviše me smetao shtick kojeg je koristio. Ako je lik bio opisan kao najveći gad koji je kročio kuglom zemaljskom - taj je na kraju uvijek bio pozitivac. Ako je bilo vice versa, ako je lik bio reinkarnacija samog Isusa po dobroti - taj bi uvijek postao Hanibal Lecter. I Sidney to nije iskoristio u jednom romanu ili dva, radio je to u SVAKOM, zbog čega mi je danas predvidljiv, poprilično banalan i preporučam ga jedino početnicima koji nemaju još puno čitateljske kilometraže jer je zabavan. Ne baš pametan, ali zato zabavan i vrijeme proleti uz njega.

I evo nas opet na jednom modernom, razvikanom, reklamiranom, slavljenom i dozlaboga glupom trileru koji je postao toliki hit da se priča kako će snimati film. Ovoga puta moram ući malo u dubinu stvari te za sve koji ne žele doznati neke bitne stvari iz radnje - UPOZORENJE - jer bi mogli doznati neke bitne stvari iz radnje. Pitate se vi kakve veze ima Sidney Sheldon s ovim romanom? Nikakve i svakakve. Autor je koristio njegov pristup u uvjeravanje čitatelja kako je netko Nečastivi osobno, ali toliko šlampavo da bi i klincu od pet godina bilo jasno da je sve to samo bacanje prašine u oči. I bio je uporan u tome, stvarno, svako malo pokušava uvjeriti čitatelja kako je lik negativac, i bio je toliko uporan da je to postalo naporno te nije uspio ni najmanje zamaskirati činjenicu da je ovaj roman ustvari kopija nekih drugih stvari i to toliko bezočna da se gotovo čudim kako ga netko nije tužio. Ali, hej, imamo onaj bitni sastojak koji danas prodaje roman. Još jednog zgodnog, tajanstvenog i misterioznog lika zbog kojeg zadrhti srce naše glavne djeve. Je, to je jedan od tih romana.

Kunem se Bogom, već su mi dosadili svi ti bogati, slavni, zgodni, markantni, upečatljivi perverznjaci koji su fora jer su zgodni, bogati, slavni i markantni. Čim vidim opis jednog takvog dođe mi da zavitlam roman u prvu otvorenu peć i ispečem dobar roštilj. Ovdje je taj lik slavni arhitekt. Koji ima nekakvu super-duper fascinantnu kuću. Kvaka je u sljedećem; postoji veliki popis pravila što stanari smiju raditi, odnosne ne smiju. Kada pročitate popis shvatite da stanari smiju jedino levitirati pola metra od poda kao indijski fakir i meditirati. Zašto netko uopće želi živjeti ondje ostaje misterija jer čak ni smiješno niska stanarina nije opravdanje, ali likovi to nikada neće pravo objasniti. I voli da mu stanarke bude malo... khm... emocionalno sjebane. Prekid veze, provala u stari stan, vidjeti susjeda Peru od 200 kila kako gol pleše u dnevnom boravku - što god, ako si mlada i zgodna, dobro si došla. I odmah dolazi prva crvena zastava - bivša stanarka je bila skoro identična kao i nova i nešto joj se dogodilo. Dun-dun-dun! I pisac, koji će odmah pokušati usmjeriti sumnju na arhitekta, gotovo zapita na glas - zašto je ta djevojka ista kao i prošla, kakva je to misterija? - nesvjestan činjenice da je par odlomaka prije napisao da zgodni arhitekt ima svoj tip žena. Mislim, elementarno Watsone. I odmah ide bacanje sumnje - da li je on ubojica? Nije, jebote, svaki balavi triler to radi i taj shtick je star koliko i isusove sandale - nitko to više ne puši. Ubojica će biti i uvijek jest netko od sporedne galerije likova koji se počnu motati oko glavne junakinje i tako je i bilo na kraju. Kreativnost na nultu potenciju. Ali, okej, možda za nekoga tko i nije čitao puno trilera (ili ih gledao) to bude nešto iznenađujuće i možda popuši priču ali za sve ostale - ovo je jezivo banalno, granično glupo.

Sada, ovo je banalan triler, istina, i poprilično šablonski napisan te je koristio te neke moderne fore koje prodaju takve „egzotične“ moderne trilere, kao što je zgodni misteriozni junak, ali ono što nije napisano između redova jeste da je radnja romana popaljena iz najmanje dva druga medija, romana i jednog filma iz 90-ih. Glavna radnja djeluje kao preslika radnje Rebecce od Daphne du Maurier. Zgodni misteriozni muški lik? Kvačica. Paket s mrtvom ženom i klincem? Kvačica.Misterija što je bilo s bivšom ženom? Kvačica. Bivša žena je lagala o nečemu važnom? Kvačica.Neočekivana trudnoća? Kvačica.Naravno, nema ništa lošeg u tome da se netko inspirira s nekakvim klasikom, ta i ja sam to napravio, ali stvari postanu malo ozbiljnije kada se u mješavinu baci sadržaj filma Sliver od Sharon Stone iz 90-ih. Mlada, zgodna i emocionalno sjebana junakinja se doseli u novi stan? Kvačica. Glavni muški junak je stan opremio s vrhunskom opremom za snimanje? Kvačica. Bivša stanarka je ubijena pod čudnim okolnostima? Kvačica. Ubojica ispadne jedan od sporednih likova koji je imao mogućnosti sjebati opremu u kući? Kvačica. Shvaćate sada zašto me ovaj triler naživcirao? To je slijepljeno sranje od dva druga dijela i iskreno se čudim kako netko nije bacio tužbu za plagijat. Možda jer je reklamiran kao svjetsko književno čudo, nevjerojatno napeti originalni triler koji će vas držati budnima duboko u noć, bla, bla, bla i javnost je to progutala? Ili možda jer se gotovo nitko ni ne sjeća više Rebecce ili Slivera, pa možeš uzeti doslovno njihove sadržaje i nitko to neće ni skužiti?

Mogao bi vam sada malo pričati o karakterizaciji, ali koga zavaravam - ovo čudo nema karakterizaciju. Likovi su plitki, bez imalo karaktera i rade glupe stvari koje nemaju smisla te služe samo da bi se radnja gurala naprijed. Ovo je u osnovi roman s jednom idejom, bizarnom udicom kojom ide uhvatiti čitatelja i onda raznim sranjima pokušati zadržati njegovu pažnju iako na kraju nemaju skoro nikakvog smisla. To je postala mana gotovo svih tih novih modernih trilera, ali pretpostavljam da će neka nova generacija čitatelja, koja nema puno kilometraže u čitanju takvih stvari, uživati u tome kao da je stvarno novo i svježe. Mogao bi sada biti i ja sada biti zločest i reći da je to katastrofalno loše, ali čitao sam, iskreno i gorih stvari, no ostavlja dojam... banalnosti. Jednostavno lijeno napisan roman koji ne nudi apsolutno ništa novo (mogao je, istini za volju) i gdje je pisac kao ima neke ideje, ali onda je sve oko tih nekih ideja upotpunio jednostavnim kopiranjem i - voila - gotov roman. I na kraju nisam baš siguran da znam zašto bi netko živio u takvoj kući kakva je opisana u radnji. Ili možda jesam? Nemam pojma jer sam dobio želju da pogledam mladu Sharon Stone i puno bolji triler (iako je i on glup kao kamen) što sasvim dovoljno govori o romanu. Ili da možda ponovo pročitam Rebeccu, pitanje je sad.