Elisabeth Hand; "Dosje X; Borba s budućnosti"

Novelizacije su zgodan mali način da si platite račune bez puno muke. Dobijete gotov scenarij, datum do kada to morate napisati, zgodan mali debeli ček i – voila – malo rada i vaš računi za struju, plin, vodu su namireni, čak možete popiti i malu kavu s dva deci mineralne. Malo ga karikiram, ali to je uistinu zgodan posao koji se stvarno dobro plaća. Ne kod nas, ali, iznenadili bi se, imamo i mi jednu novelizaciju filma – Diploma za smrt. U Americi, to je već uhodani posao. Imate snimljen film, radite mu veliku reklamu, nije problem baciti i par dolara u književnom smjeru da imate i nešto za police u knjižarama. Novelizacije serija – pa, i to je sličan posao iako tu imate pomalo svega; od toga da se rade stvarne novelizacije, pa do toga da pisci sami smisle priču koristeći se poznatim likovima. Dosjei X nisu bili nikakva iznimka od pravila. Jedno vrijeme, za neke mlade klince, Mulder i Scully bili su posvuda i planetarno popularni. Misterije, tajne, intrige, zavjere – svega je bilo i serija je bila mokri san svakog teoretičara zavjere jer su u njih dvoje dobili svoje idole. Ja sam bio ogroman obožavatelj, još uvijek jesam, ali nisam bio baš nešto posebno oduševljen s ove dvije dodatne sezone koje su išle. Nije to više bilo to, iako su njih dvoje imali šarm i kemiju kao uvijek. Romani – da, imam i nekoliko njih – su nešto drugo.


Imaju dobre, loše i srednja žalost. Dobri su...pa, dobri, autori (uglavnom Kevin J. Anderson) ulazili su u dubinu i širinu i ono što je bilo 45 minuta obične televizije neko su uspjeli transformirati u dobru i napetu priču, plus još dodatno razraditi likove. U pisanom obliku, Dosjei X mogli su proširiti granice, ubaciti reference na prošle epizode, općenito se malo igrati s materijalom. Loše stvari su...pa, ima ih nekoliko, romana, mislim, koji su stvarno najbanalnija adaptacija scenarija, bez da je autor otišao jednu rečenicu više nego je to bilo potrebno, čak ni toliko. Lijen posao. Srednja žalost su romani koji su sjajno napisani, ali podloga je bila epizoda koja sama po sebi nije bila jako zanimljiva (roman Koža mi dolazi u sjećanje) i često su znali biti pomalo bizarni jer Muldera i Scully skoro da i nije bilo u radnji. Borba s budućnosti je solidan posao. Ništa što će nekome donijeti Nobela za književnost, ali je roman fin dodatak filmu, pa baš lijepo stoje jedan pokraj drugog na polici. Nije najbolje napisana stvar koju sam čitao, ali to mu nije mana jer je namijenjen ljudima koji su voljeli seriju (i film) pa su objašnjenja svedena na minimum jer ako ne znate tko su bili specijalni agenti Fox Mulder i Dana Scully – čitate pogrešnu stvar.

U središtu teksaške pustinje pronađena je crna sluz koja je izvanzemaljskog porijekla. Negdje drugdje federalna zgrada odleti u zrak. Mulder i Scully moraju otkriti što se točno događa i, naravno, dobivamo sve najveće hitove koji su proslavili seriju; velika zavjera, naznaka izvanzemaljaca, mutni likovi u sjenama i činjenicu kako će Mulder i Scully učini sve što treba jedno za drugo. Vidite, taj dio mi je oduvijek bio najbolji kod njih. Ona je bila teški skeptik, on malo previše naivni vjernik, potpuno suprotnosti – ALI – kada sranje do plafona, jedno drugom su čuvali leđa. Prije nego uđem u sami roman, svidio mi se film. Stvarno jest iako mnogi govore kako je to samo produžena epizoda serije. Da i ne, imali su fini budžet, uvodna scena je jezivo podsjećanje na bombardiranje u Oklahomi i njih dvoje su korektni glumci koji su već biti udobno smješteni u svojim ulogama. Ono što mi se još više svidjelo jeste to što su Mulder i Scully izašli malo van, na otvoreno. Film je profitirao od toga, ima nekoliko stvarno dobrih scena (kao potjera za njima s helikopterima) i općenito je cijeli proizvod bio pošten film koji je spajao sezone serije. Ništa revolucionarno, ali je funkcionirao. Roman je ista stvar. Prati radnju filma, nema nekakvih dodavanja ili izmišljanja, ne komplicira, a kako je novelizacija filma, Mulder i Scully su u radnji od početka do kraja. Iako nema skretanja s teme, nije lijeno napisan, opisi su korektni, svrhoviti i solidno dočaravaju scene na papiru koje su na velikom ekranu izgledale sjajno. Mana je što ne ulazi u dubinu likova, nema ništa izvan opisa što likovi rade i ako uđe u stanje likova, radi to na jako kratko vrijeme, rečenicu ili dvije. Kako rekoh, ako vam netko mora opisati tko su bili Mulder i Scully, čitate pogrešnu stvar. Da, ovo je roman za fanove serije i kao takav je više-manje jako dobar (čitao sam puno lošijih novelizacija). Ovo si uzmete i pročitate za jedno popodne dok vani lijeva kiša, kao da ste pogledali sam film. Naravno, izvan toga nema apsolutno nikakvu vrijednost, ako ćemo već biti iskreni, te se zaboravi nakon dan-dva. Ali, ja ih i dalje volim. Nostalgija, što ćete.