Stephen King; "Doktor Sleep"
Prije nekih desetak godina (zar je već prošlo toliko?) horor majstor napravio je nešto zanimljivo; dao je publici da odaberu što bi sljedeće voljeli čitati. Išlo je to nekako ovako; Dragi moji, striček Stevo je danas dobre volje i široke ruke, pa odaberite što bi sljedeće čitali. Danas su nastavci u ponudi. Novi dio Mračne kule ili nastavak Isijavanja? FYI, napisao je oboje tako da... Uglavnom, nastavak je za glavnog aktera imao Dannyja Torrancea, sada odraslog, i jednako pijanog kao i tata mu, koji odluči srediti život i u procesu pomoći mladoj curici s isijavanjem da pobijedi zlu skupinu energetskih vampira. Nije to rekao tako, doduše, samo je spomenuo epsku borbu između dobra i zla, znate već, ono što čitatelji vole vidjeti. I moja prva pomisao je bila; Treba li Isijavanju nastavak? Odmah potom je bilo; Može li taj roman uopće imati nastavak? Ispalo je da može, iako je ono „nastavak“ pomalo uljepšavanje nego stvarna fakta. Nastavak podrazumijeva nastavljanje neke priče i recimo da taj dio pokriva ono o odraslom Danny-Boyju, ali sve ostalo ima jako malo veze s prvim romanom. Što nije nužno loša stvar jer djeluje više kao novo poglavlje, svježa stvar...osim što između redova možete pročitati da je King taj roman smislio pomalo navrat-nanos i da je u njega ubacio stvari koje A) nisu uopće zamišljene da budu dio Isijavanja, i nemaju gotovo nikakvog smisla. Na to se budemo još vratili...
I, tako. Danny (Dan, zovite ga Dan, više nije klinac) provodi dane u alkoholnim parama sve dok ne udari u samo dno i put ga odvede do malog gradića, gdje napokon odluči povući ručnu kočnicu i srediti svoj život. Paralelno s time, u drugom gradu se rađa Abra, curetak koji će desetljeće kasnije postati Anakin Skywalker i donijeti ravnotežu u isijavanje. To vam je Star Wars referenca, moji čitatelji, ali ne slučajna jer roman stvarno predstavlja Abru kao čudo od djeteta, jednu i jedinu kojoj isijavanje odlazi izvan mjere pošto ona može sve. I tu dolazimo do prvog problema s romanom. Film ga je imao isto, ista stvar. Abra je premoćna. Telekineza, telepatija, mentalne projekcije, čitanje misli, pomicanje predmeta, čak fizičko ozljeđivanje ljudi u snovima... ona sve to može. Premotavanje do snijegom zatrpanog hotela Vidikovac... Isijavanje tamo nije igralo veliku ulogu i više je bila naznaka da je mali Danny otvoren viđenju stvari koje obični ljudi ne mogu vidjeti, ali to je bilo uglavnom sve. I telepatija na daljinu, da, i to je bilo. To je bila priča o zlom hotelu i duhovima i tako tome, samo isijavanje je bilo kao mali dodatak koji, kako rekoh nikada nije igrao veliku ulogu u samoj radnji. Ovdje je to Sila ili moć u obliku X-Mana. Use the Force, young Danny... opet Star Wars referenca jer Evan McGregor je tamo glumio mentora mladom Darth Vaderu, a ovdje glumi skoro mentora mladoj Abri. Evan i ta čuda od djece, baš mu je krenulo. Uglavnom, Abra može sve i to ubija napetost, doslovno. Ona zamalo sama sredi Pravi čvor iako je u knjizi ipak prikazana više kao pravo dijete nego kao u filmu, gdje bi doslovno mogla biti učenik kod Profesora X-a (X-Man referenca, ako brojite) i to je dobro jer film ju je prikazao kao...ne baš dijete po ponašanju. Negativci dolaze, velika bitka se sprema i, oh, slatke li ironije, ona će se odigrati na mjestu gdje Pravi čvor parkira svoje kamp-kućice. Mjestu gdje je nekada stajao Vidikovac, fanovi vole reference na originalni roman. Da li je ovo dobar roman? Pa, da, mogu reći da jest, pročitao sam ga bez muke. Da li je ovo roman bez mana? Ni blizu, a usuđujem se reći da nije ni dobar nastavak. Ovo je super roman...ako ga ne gledate kao nastavak Isijavanja, ako vam je tako lakše, i osobno mi je ta povezanost više smetala nego bila po volji.
Pravi čvor su zanimljivi negativci, to ću odmah priznati. Oni su nomadska skupina koja putuje u kamp-kućicama i lovi ljude s isijavanjem da bi ih pojeli...pa, isisali tu esenciju jer tako imaju vječni život. Dobro su opisani, pomalo su jezivi, fora je taj dio da stalno putuju i... iz aviona je vidljivo da oni uopće nisu bili zamišljeni da budu u ovom romanu. Pretpostavljam da se dogodilo sljedeće. Striček Stevo, kao i svi pisci, ima mali ormarić u koji baca ideje i skice za stvari koje bi mogao negdje iskoristiti. Vjerujem da nije imao pravo mjesto za njih, ali su dovoljno zanimljivi, pa ih je ubacio ovdje i iz običnih vampira pretvorio u vampire koji uzimaju isijavanje iz ljudi. Oni su mali dio narativnih problema koje ima Doktor Sleep (stvarno grozno ime za naslov) i time dolazimo do onih stvari koje nemaju baš previše smisla. Vidite, Pravi čvor je tu već poduže vrijeme, skoro 200 godina, i imaju jako dobar radar za ljude s jakim isijavanjem. Ni mladi Danny niti Dick Halloran nisu znali za njih jer, pa... oni su izmišljeni za nastavak, u prvom romanu je težište bilo na drugačijoj priči. I oni osjete Abru, ali nikada nisu osjetili Dannyja koji je također bio čudo od djeteta? King to nikada ne objasni u romanu, jednostavno – nikada se nisu susreli, pa su tako „promašili“ Dannyja. Isijavanje više nije cool rijetka stvar. Kako kažu ovdje, ono je poprilično raširena pojava i razlika je samo u tome koliko netko isijava. To je zato da se opravda postojanje Pravog čvora jer da je tako rijetko, oni ne bi postojali. I Jack Torrance je od alkoholičara postao nasilnik koji je mlatio ženu. Jebote, ne. Jack je bio alkoholičar koji je sinu slomio ruku u jednom navratu. Iskreno, Jack meni nikada nije bio negativac u pravom smislu riječi, više je bio lik koji je pao pod loš utjecaj hotela, ali koji se trudio ispraviti stvari, pa je na kraju tako i spasio istog tog sina tako što je digao hotel u zrak umjesto da ga ubije. Ovdje je...o, da, tata je bio zli pijanac koji je redovito mlatio mamu. To nikada nije spomenuto u prvom romanu i taj „preokret“ je, ako pazite na detalje, stvarno besmislen, da ne kažem glup.
King je očevidno izgubio svoj spisateljski mojo, eto, rekao sam i to naglas. Ne shvatite me krivo, on je i dalje strašan pisac kojeg ću čitati do kraja života, ali ovdje je, kao i u Buđenju, jasno da je došao na onu razinu stvaranja gdje je stvar pisanja postala rutinska. Nema onog pravog žara. U oba romana, Buđenje i Doktor Sleep, likovi imaju problema s ovisnošću i u oba se toga riješe kroz par stranica. Isijavanje, original, pak može biti oda problemima s ovisnošću. King se onda i sam borio s istom, pa je logično da je o tome pisao sa strašću. Sada, 30 godina kako je čist, piše o tome klinički, hladno i tek toliko da se spomene. Zanatski je sjajno napisan, dobar povratak u formu, reklo bi se (bolji nego Buđenje) ali jasno se vidi da je napisan zanatski i bez neke prave strasti. Rekavši to, odmah ću reći da mi se svidio. Danny Torrance mi je skočio na drugo mjesto omiljenih Kingovih likova jer, svaka mu dala hladne vode s bunara, on zna kako opisati dobrog čovjeka. Danny ima svoje demone, ali se nosi s njima i kada je interakciji s drugim ljudima, kao da zrači dobrodušnošću, što mi se jako svidjelo. Pravi čvor i Rose the Hat su dobri negativci – u pogrešnom romanu, ali su sve-jedno dobri i svidjelo mi se njihovo nomadsko putovanje po autocestama. Nisam preveliki obožavatelj široke radnje kod Kinga, on je najbolji kada se drži jednog mjesta i kratkog vremenskog razdoblja jer onda napravi pravi horor. Kada mu radnja ide preko pola Amerike i kroz skoro 20 godina trajanja, pogubi se u detaljima jer ih... pa, ne predstavlja ih čitatelju, no, opet, ovdje mi je to bolje nego u Buđenju iako su, tehnički gledano, ti romani narativno jako slični – zato su mi se i svidjeli. Vrijedi spomenuti da ako niste navikli na njegov stil pisanja okolo-naokolo-pa-na-mala-vrata ovo će vam biti dosadno jer se ne događa ništa baš značajno do zadnjeg čina. Ima jeze, ima finih stvari, ali općenito... prazna priča o prolasku života glavnih likova. Hej, ja nemam problema s izgradnjom napetosti i pripreme za glavni obračun, ali ako imate nisku toleranciju za dugačko pisanje o ničemu, ovo zaobiđite. Uglavnom, povoljan dojam, kako rekoh, svidio mi se, iako neće biti za svakoga niti će svima leći isto. Za kraj mala zabavna sitnica. Spomenuo sam Buđenje. Pa, redatelj filmske verzije Doctor Sleep radi filmsku verziju i Buđenja. Kako je ova prošla bila sjajna, ne očekujem ništa manje i od te da bude isto dobra.
Nema komentara:
Objavi komentar