Dean Koontz; "Lice"

 

Dean Koontz; "Lice"

Evo jednog romana koji mi nije ni na nebu, ni na zemlji...pluta negdje između toga. Zašto? Jer nije loš, svidio mi se, ali ima nešto u njemu što je apsolutno nepotrebno i, po mom skromnom čitateljskom dojmu i velikom Koontzovom fanu, poprilično iskrivilo radnju. Nedavno sam negdje pročitao par komentara o nekom romanu koji je toliko dobar ili toliko loš, ovisi koji komentar pročitate, zbog nadnaravnog kraja koji je, opet, ovisi koga pitate, ili nakradno priljepljen ili sjajno ubačen. Nemam pojma, nisam čitao, ALI jesam Kingovog Uljeza i nije mi se svidio. Ponajviše zato jer je to ispočetka čistokrivni krimić s nemogućom premisom za riješiti...da bi onda otišao u nadnaravno i izvukao zeca iz šešira. To baš i ne ide tako jer ispada kao da autor ni sam nije znao kako razriješiti čvor, pa ga je fino presjekao. Koontzovo Lice ima jedan mali, sličan problem...do kojega budemo došli.

Ako niste čitali, ovo je storija o Ethanu Trumanu, bivšem policajcu koji sada radi kao stručnjak za osiguranje na velikom utvrđenom imanju poznate filmske zvijezde. Svi ga zovu "Lice", ergo, naslov, a vi si slobodno zamislite nekoga tipa Tom Cruise ili Will Smith, to je taj tip zvijezde. Megapopularan, svjetski poznat, nema vremena za klinca, stalno je u pokretu i sav taj jazz. Klinac je dobar s Ethanom, pa je i to jedna linija priče. Druga je da takvi kao Tom Cruise imaju gomilu obožavatelja i onih... ne toliko velikih obožavatelja. Vladimir Laputa je jedan od ovih potonjih, ali je ujedno i anarhist i voli zamišljati svijet u plamenu i ostale zabavne stvari. Laputa želi oteti klinca i raditi mu loše stvari. Da bi to napravio, mora provaliti u teško utvrđeno imanje. Tu je i misterije šest crnih kutija koje netko šalje. Pripreme se pripremaju, obračun slijedi.

Daklem, ovo je triler. Pomalo banalne radnje, istini za volju, poremećeni obožavatelj se želi dočepati zvijezde i tako to, ali Koontz je spretan pisac, pa je to čitljivo. Na kraju postoji nešto što me iznenadilo, na pozitivan način. Naime, način na koji će krimić provaliti u imanje je jednostavan, ali tako kreativan da sam njega najviše i zapamtio od cijele priče. Jer, likovi nisu ništa novo. Ethan je klasični Koontzov lik; bivši nešto, ima tragediju na ramenima, o kojoj sve doznamo, nije baš jak u suradnji sa svijetom. Ima tu i malo rastezanja, nabijanja broja riječi, ali Koontz je, kako rekoh spretan pisac, pa ako ga volite, čita se s lakoćom. I sada dolazimo do problema. Moram otkriti neke dijelove radnje, pa ako niste čitali - STOP. Nešto se događa kroz radnju, čudne stvari. Opisat ću vam jednu scenu da shvatite kontekst. Ethan prati trag do jednog stana. Ulazi, ali lik ga iznenadi i završi mrtav. Osim što nije jer sjedi u svom auto točno ispred stana, još nije ni izašao iz njega. I meni je to bilo cool. Ima li vizije? Šesto, sedmo, spisateljsko čulo? Okej, I'm in, brother. Na kraju postoji objašnjenje kako je njegov frend, gangster, kojeg ni ne vidimo, koji je i umro, radio nešto s vremenom. I meni je to bilo očajno objašnjenje. Dakle, duh mu je sve objasnio. Nisam otkrio sve, ni blizu, ali da znate u čemu mi je bio problem s ovim romanom. To objašnjenje. Same čudne stvari su fora jer nikada niste svjesni odigrava li se to za stvarno ili u Ethanovoj glavi, ali jednom kada se objasni--- skoro bi bilo bolje da se nije ni događalo jer ovo funkcionira kao zgodan triler. Ako niste čitali, preporuka. Ima jako puno lošijih stvari od ovoga.